Nova metoda lečenja koja menja život

Kako je prelazak na kućnu dijalizu četrnaestogodišnjoj Edi Sarak iz Bolua, Turska, obnovio energiju za školu i prijatelje. Eda Sarak je prvo bolovala od nefrititisa kada je imala samo godinu dana. Stanje, koje može da bude posledica infekcije, toksina ili, što je najuobičajenije, autoimune bolesti, uzrokuje upalu bubrega i može da dovede do smanjene funkcije bubrega. Uprkos agresivnom lečenju, Eda je započela dijalizu kada je imala samo sedam godina. Nažalost, donatorski bubreg njenih roditelja nije bio opcija: njena vrsta nefritisa bi se verovatno pojavila i na bubregu rođaka. Nakon dve godine hemodijalize, Eda je imala sreću da dobije bubreg preminulog donatora. Međutim, ista bolest napala je njen novi bubreg i morala je da se vrati na dijalizu. To je bio šok za nju, ali zahvaljujući dijalizi kod kuće, ona je povratila kontrolu nad svojim životom i nova terapija joj je dala volju da nastavi školovanje.

Kućna dijaliza – bolja opcija za Edu

Pre prelaska na kućno lečenje, Eda je bila frustrirana zbog toga što je morala da izostaje iz škole dva puta nedeljno zbog tretmana. Pored toga, doživljavala je simptome koji su joj otežavali da se koncentriše na školu. Često nije mogla da se brzo seti odgovora na pitanja svojih nastavnika, iako ih je znala. Za većinu tinejdžera, vođenje aktivnog društvenog života je značajan deo rasta, razvijanja i odrastanja, i Eda nije bila izuzetak. Međutim, redovne dijalize su ograničavale vreme koje je mogla da provodi sa prijateljima. Prošle godine, Filiz Kalzir, glavna sestra Edinog centra za dijalizu, upoznala je Edu i njene roditelje sa novim metodom lečenja: postepena ali duža dijaliza koja može da se obavlja kod kuće. Ona bi mogla da pomogne u eliminisanju nekih njenih simptoma, tako da može da pohađa školu i bude uspešnija. Njena majka je na početku oklevala, ali je Eda insistirala da pokušaju. Sa 13 godina, njena najveća želja je bila da se oseća bolje i da bude akademski uspešna tako da može da postane medicinski tehničar za hitne slučajeve koji pomaže pacijentima. Kako je prelazak na kućnu dijalizu četrnaestogodišnjoj Edi Sarak iz Bolua, Turska, obnovio energiju za školu i prijatelje. Tako su Eda i njena majka počele da obavljaju dijalizu u centru. Svi su bili iznenađeni time kako stručno je Eda ubadala igle u svoju venu. Nakon nekog vremena, Eda i njena majka su shvatile da nije toliko teško koliko su mislile, što je dalo dobar primer i drugim pacijentima. Pored učenja o tome kako se obavlja stvarna dijaliza, lečenje kod kuće je zahtevalo montažu aparata za dijalizu i sistema za preradu vode u Edinom porodičnom domu. U mnogim aspektima, Eda je srećna što živi u Turskoj: njena zemlja podržava pacijente koji žele da pokušaju sa kućnom dijalizom. Ovo nije slučaj sa svim zemljama.

Ona sledi svoje snove

Nakon malo vežbanja, Eda je uspela da se navikne da obavlja dijalizu kod kuće, tako da je mogla da ide u školu svaki dan. Na kraju školskog dana, ona sada ide kući na 7 – 8 sati dijalize u kojoj joj pomaže majka. Kao što je sestra Filiz objasnila, lagano čisteći njenu krv tokom dužeg vremenskog perioda, novo lečenje pomaže da se eliminišu neki sporedni efekti koje je Eda doživljavala. Kao marljiv učenik, Eda koristi vreme tokom dijalize za učenje. I zahvaljujući dijalizi kod kuće, Eda je konačno povratila svoj društveni život i srećna je što redovno viđa svoje prijatelje. Sada može i da provede više vremena sa svojim roditeljima. Prošlo je godinu i po dana od kada je Eda počela da obavlja hemodijalizu kod kuće. Na pitanje kako se njen život promenio, ona je objasnila „Tokom prvih devet meseci sam se ugojila: ranije sam bila toliko mršava, sada se osećam bolje i fizički i emotivno“. Kada su je upitali o drugim promenama, Eda je dodala, „Sada mogu da pratim šta nastavnik govori i da učestvujem na času. Ne razlikujem se od druge dece u učionici. Moje ocene iz matematike su bile veoma loše, ali sam se sada dosta popravila i sigurna sam da ću uskoro dobiti još bolje ocene.“