Nega dijalznog pristupa

Vaša fistula je vaša linija života i možete igrati aktivnu ulogu u njenom održavanju u dobrom stanju. Postoji mnogo stvari koje možete učiniti u svakodnevnom životu kao i u toku tretmana da biste dugoročno doprineli svom dobrom stanju i obezbedili tok dijalize bez komplikacija. Sve su jednostavne – samo dozvolite da postanu deo vaše svakodnevne rutine.

Naravno, fistula svakog pacijenta je različita i može joj biti potrebna različita nega. Razgovarajte sa svojim zdravstvenim timom o tome šta je za vas ispravno – mi smo tu da vam obezbedimo savete i podršku koja vam može biti potrebna.

Naši krvni sudovi nisu pogodni da obezbede dovoljan i konstantan protok krvi za dijalizu. Mi imamo dve vrste krvnih sudova: vene i arterije. Vene se nalaze neposredno ispod kože i često možemo da ih vidimo golim okom. Mogu biti ubodene prilično lako, ali protok krvi u venama previše je mali za dijalizni tretman.

Kroz arterije krv teče pod većim pritiskom nego kroz vene, ali su one „sakrivene“ mnogo dublje ispod kože, pa ih je zbog toga i mnogo teže ubosti. Pored toga, arterije imaju veoma jak puls i visok pritisak, što nije idealno za dijalizni tretman. Prema tome, potreban nam je poseban krvni sud koji se naziva fistula.

Fistula se formira u toku kratke hirurške intervencije povezivanjem arterije sa venom – zbog toga se naziva „arterijsko-venska“. Fistule se najčešće nalaze na podlaktici. Novonastali krvni sud kombinuje osobine arterija i vena: protok krvi i krvni pritisak viši je nego u veni i ovaj krvni sud ima opipljivo podrhtavanje, slično onom koje možete osetiti kada dodirnete arteriju.

U toku procesa sazrevanja raste prečnik ovog krvnog suda čime se olakšava ubadanje igle, a debljina zida fistule se povećava. Proces „sazrevanja“ obično traje od dve do šest nedelja. Posle sazrevanja fistula se može kanulirati jer omogućava da velika količina krvi poteče kroz vantelesni krvotok, obezbeđujući efikasnu hemodijalizu.

Arterijsko-venska fistula: kombinacija osobina arterija i vena

  • „Arterijsko“ potiče od arterije – krvnog suda sa brzim protokom krvi koji krv bogatu kiseonikom prenosi od srca do svih tkiva u telu
  • „Venska“ potiče od vene – krvnog suda koji prenosi krv iz tkiva nazad do srca da bi prikupila više kiseonika iz pluća
  • „Fistula“ se odnosi na vezu između dva krvna suda koji u normalnim uslovima nisu povezani

Provera fistule

S obzirom na to da fistula igra ključnu ulogu u uspešnosti dijaliznog tretmana, veoma je važno da uvek bude u dobrom stanju. Vašu fistulu je potrebno proveravati svakoga dana! Treba da koristite oči, uši i prste da biste potvrdili da je sve u redu.

Kada gledate u ruku sa fistulom, obratite pažnju na bilo kakvo crvenilo ili otok.

Jedan način da proverite da li postoji dobar protok krvi kroz fistulu jeste da koristite stetoskop da biste čuli zvuk koji nazivamo „šum“. Zamolite svoj dijalizni tim da vam pokaže kako da uradite ovo.

Najlakši način jeste da stavite ruku na fistulu. Trebalo bi da osetite ritmičku vibraciju / osećaj zujanja koji se naziva „podrhtavanje“. Pri palpaciji fistule posebnu pažnju obratite na to da li je osetljivija ili toplija nego obično.

Primenjujte nekoliko jednostavnih pravila da biste smanjili rizik od infekcije ili tromboze, što su najčešće opasnosti za fistulu:

Dozvolite da krv slobodno teče

Izbegavajte pritisak bilo koje vrste na ruku sa fistulom jer to može dovesti do tromboze, naročito u uslovima niskog krvnog pritiska. Treba da izbegavate sledeće:

  • Nošenje uske odeće ili stvari koje vas ograničavaju kao što su satovi ili narukvice i koji mogu izazvati pritisak na fistulu.
  • Spavanje na pristupnoj ruci, jer to može dovesti do prolaznog savijanja fistule i redukcije protoka krvi. • Jako savijanje ruke sa fistulom.
  • Merenje krvnog pritiska na ruci sa fistulom meračem krvnog pritiska jer naduvavanje manžetne izaziva kompresiju krvnih sudova.
  • Vađenje krvi ili injekcije, pošto kasnije mora da se izvrši hemostaza. Pored toga, nekvalifikovano osoblje potencijalno može oštetiti fistulu.

Ako primetite bilo koji od ovih uznemirujućih simptoma: crvenilo, oticanje, bol, povišenu temperaturu – u zoni fistule, odmah se obratite svom lekaru ili dijaliznom timu.

Održavajte čistoću

Da biste izbegli bilo kakvu migraciju bakterija sa kože u krvni cirkulacioni sistem, što bi moglo dovesti do infekcije, ne zaboravite da uvek:

  • Operete mesto pristupa vodom i sapunom rezervisanim samo za tu namenu, svakoga dana i pre svakog dijaliznog tretmana.
  • Izbegavajte kašljanje i kijanje u smeru fistule.
  • Uzdržavajte se od češanja zone fistule, a naročito mesta pristupa.

Zaštitite je od povreda

  • Izbegavajte aktivnosti koje bi mogle izazvati povrede fistule kao što je podizanje teških predmeta kao kofera ili paketa. Na primer, kada ste u kupovini, koristite kolica umesto korpe i ne koristite ruku sa fistulom za nošenje teških kesa sa namirnicama kući.
  • Bavite se sportovima koji neće preopteretiti vašu ruku sa fistulom, na primer trčanjem ili biciklizmom.

Čuvajte se od temperaturnih ekstrema

Veoma visoke ili niske temperature takođe mogu imati efekte štetne po fistulu i dovesti do tromboze. Preporučljivo je da se ne izlažete:

  • Prekomernoj toploti (npr. saune ili parna kupatila), jer ona izaziva dilataciju krvnih sudova i smanjuje krvni pritisak i protok krvi. Ako želite da budete napolju po vrlo toplom danu, pokušajte da ostanete u senci.
  • Prekomerna hladnoća. Ona izaziva suženje krvnih sudova i time smanjuje protok krvi u udovima, posebno u ruci sa fistulom. Po veoma hladnim danima ne zaboravite da obučete odgovarajuću toplu odeću ako poželite da izađete napolje zbog svežeg vazduha.

Centralni venski kateter

Centralni venski kateter, posebna vrsta intravenskog katetera (cev), nezamenljiv je u današnjim centrima za dijalizu. Neki pacijenti počinju hemodijalizu bez trajnog vaskularnog pristupa – oni će najčešće imati centralni venski kateter (CVC).

Kada je CVK neophodan?

Ako su krvni sudovi pacijenta oštećeni ili vrlo krhki, nije moguće formirati fistulu. Zbog veoma brzog pristupa, CVK-i se takođe koriste za lečenje hitnih slučajeva. Ako je centralni venski kateter najbolji izbor za vaše terapije hemodijalize, lekar ili hirurg će ga umetnuti u centralnu venu – vratnu venu (vrat), potključnjačnu venu (grudi) ili u femoralnu venu (prepone).

Centralni venski kateteri nude neposredan pristup krvotoku. Pacijenti sa centralnim venskim kateterima će ceniti to što mogu slobodno da pomeraju svoje ruke i šake tokom dijalize i što se izbegavaju držači za igle. Međutim, dugoročna komplikacija sa kateterima – posebno onima koji su postavljeni u potključnjačnu venu – je ta da krvni sud često postaje abnormalno uzan (stenoza). Centralni venski kateteri takođe predstavljaju veći rizik za infekcije i zato pacijenti moraju da budu oprezni sa svakodnevnom higijenom ili slobodnim aktivnostima ako one uključuju plivanje ili kupanje. Ponekad CVK otežava postizanje visokog protoka krvi, što može da utiče na efikasnost uklanjanja toksina.

Nega CVK

Brigu o centralnom venskom kateteru obično sprovode medicinske sestre. Mesto izlaska katetera treba da se očisti tokom svake dijalizne terapije. Medicinska sestra mora da nosi ličnu zaštitnu opremu. Pacijent treba da nosi masku prilikom promene zavoja i svaki put kad se kateter otvara, kao što je slučaj tokom procedura priključenja i isključenja. Konci za tunelizovane katetere moraju da ostanu na mestu sve dok se kateter ne ubaci. Ako imate tunelizovani kateter, konce treba ukloniti kada manžetna katetera sraste sa tim mestom.

Povezane teme

Pre početka hemodijalize potreban vam je vaskularni pristup. To je mesto na telu gde se krv uzima i vraća tokom dijalize

Preporuka o preventivnim merama u svakodnevnoj praksi