U zoru špansko sunce boji nebo u crveno, tokom dana sunce na nebu je svetlo i žuto, a uveče je crvena lopta koja polako nestaje iza horizonta.
Kada pomislite na Španiju, pomislićete i na sunce. A ko god često razmišlja o suncu, često razmišlja i o moru i pesku. Španija ima sva tri u izobilju. Od severa do juga i od istoka do zapada zaista bi teško moglo biti većih suprotnosti.
Na severu ćete pronaći fascinirajuću, razuđenu atlantsku obalu sa prelepim gradovima Bilbao ili San Sebastijan. Na zapadu, malo prema unutrašnjosti zemlje, pronaći ćete poznato hodočasničko središte Santijago de Kompostela, koje označava kraj Puta Sv. Jakova. Na jugu ćete pronaći glatke plaže Andaluzije. Ovo područje za mnoge ljude predstavlja oličenje Španije, sa flamenkom, belim selima i šerijem.
Ili su to možda ostrva u Sredozemnom moru, Ibiza i Majorka? Ili La Manča u unutrašnjosti zemlje, gde su se Don Kihot i Sančo Pansa viteški borili sa vetrenjačama? Španija je veoma raznolika i ima više lica. Za to je većim delom zaslužna njena burna istorija. Zemlja je uvek bila mesto mešanja mnogo različitih kultura. Vekovima je bila mesto spajanja Istoka i Zapada. Rimljani su vladali zemljom preko 700 godina, a mnogo godina su Mavri, osvajači iz Arabije i severne Afrike, diktirali sudbinu Pirinejskog poluostrva. Mnoge zapanjujuće građevine i dalje su svedok tog doba.
Najpoznatija od njih je Alhambra, svetski poznata mavarska palata i složena tvrđava koja je izgrađena sredinom 14. veka u Granadi na jugu Španije. Čuvena Meskita, stara džamija u Kordobi, takođe očarava posetioce igrom svetlosti i senke i sa bezbroj stubova.