Dr Majkl Kokinov

Dr Majkl Kokinov priča na telefon

Republika Mordovija, mala ruska država je smeštena u samom srcu Evropskog dela ove ogromne zemlje. U glavnom gradu Sarnasku se nalazi NephroCare Saransk centar za dijalizu, koji je prvi put otvorio svoja vrata u novembru 2009. godine. To je mesto na kome dr Majkl Kokinov i njegove kolege trenutno pružaju najkvalitetniju negu za 140 pacijenata sa hroničnim bubrežnim oboljenjem.

Prirodna putanja karijere

Neki bi rekli da je u njegovim genima bilo zapisano da će postati doktor. Dr Kokinov je oduvek znao da želi da prati korake svoje babe i dede, koje je puno poštovao, tako što će studirati medicinu. Oni su ga inspirisali da brine i pomaže ljudima u kritičnim situacijama. “Nakon što sam završio školu, uopšte nisam sumnjao u svoj izbor karijere“, rekao je Kokinov. On je prvo studirao da postane lekar intenzivne nege i anesteziolog, pošto mu je to omogućavalo da ispuni svoju želju da specijalizira nešto za šta su bili potrebni i odlično znanje i praktične veštine. Međutim, kasnije, Kokinov se vratio u školu na Univerzitetu u Sankt-Peterburgu da ostvari svoju pravu strast: nefrologiju.

Sa nama od početka

Kada je tim u Centru za dijalizu u Saransku, smeštenom otprilike 630 kilometara istočno od Moskve, prvi put otvorio  vrata 2009. godine,  lečio je samo 50 pacijenata sa hroničnim bubrežnim oboljenjem. Od tada je centar narastao skoro tri puta i danas leči 140 pacijenata. I pacijenti i centar imaju koristi od jakog tima koji voli svoj posao. Kokinov je „ozbiljno ponosan“ na to kako su se zaposleni u centru zbližili tako da formiraju kohezivan tim. Četiri doktora, 15 sestara, 11 spremačica odeljenja, menadžer medicinskih sestara, sekretarica, inženjer i tehničar organizuju NephroCare Saransk centar za dijalizu i svakodnevni rad.

Rano ustajanje

Izreka kaže „ko rano rani, dve sreće grabi“. I dr Kokinov je dugo živeo po ovoj mantri. Tipičnog dana, 42-godišnjak se budi pre sunca u 5 ujutru da otpliva nekoliko krugova na lokalnom bazenu pre odlaska na posao. „Ovo me puni energijom i pomaže mi da ostanem budan tokom celog dana“, kaže Kokinov. Nakon što stigne u centar, on razgovara o aktuelnim problemima sa drugim doktorima I tehničkim osobljem. Ovo mu pomaže da se uveri da pacijenti uvek dobijaju najbolji mogući nivo nege.

Zatim Kokinov započinje svoj omiljeni deo dana: obilazak pacijenata. Nefrolog se ne stidi da prizna da su mu njihova dobrobit i nega glavni prioritet. Tek nakon što obiđe svoje pacijente, dr Kokinov pronalazi vremena za ostale dužnosti, koje se kreću od kontrolisanja recepata i proveravanja prepiski do sastanka sa šefovima regionalnih javnih zdravstvenih usluga.

Kvalitetna nega je ključna

„Standardi kvaliteta usvojeni u našoj kompaniji su veoma visoki“, kaže Kokinov. „Samo poštovanjem ovih standarda možemo pružiti našim pacijentima sveobuhvatno lečenje.“ On i njegov tim znaju da uspešno lečenje zahteva detaljnu koordinaciju između lekara i medicinskih sestara. Zbog toga osoblje učestvuje u čestim obukama, teorijskim i praktičnim lekcijama I korporativnim produženim kursevima na mreži.

Prema Kokinovu, lični razgovor sa pacijentima, razumevanje njihovih interesa i briga, kreiranje povoljne emocionalne atmosfere i obezbeđivanje psihološke podrške igraju ključne uloge u obezbeđivanju kvalitetne nege za brojne pacijente u njihovom centru. Njihov pristup se čini uspešnim!  

Podrška pacijentima

Pravilna nega o 140 pacijenata u Saransk centru za dijalizu je samo jedan deo uspešnog lečenja, naglašava Kokinov. Edukacija pacije- nata o tome kako da žive – i uživaju u životu – sa hroničnim oboljenjem bubrega je drugi značajni deo. „Pacijenti koji dolaze na lečenje poseduju različite nivoe medicinskog znanja. Često ne znaju ništa“, rekao je. Mnogi su zbunjeni kada prvi put uđu u centar za dijalizu i njegova uloga je da deluje kao misionar.

Kokinov veruje u „hands-on“ pristup učenju. On pacijentima pokazuje pravi način na koji se nešto radi, pruža im neophodno znanje za izbor terapije, objašnjava im kako da prate lečenje, daje im preporuke o ishrani i higijeni i deli sa njima prilike za putovanje i načine na koje mogu ostati aktivni. „Sa ovim znanjem pacijenti više nisu bespomoćni. Oni postaju partneri sa doktorom i sestrama koje brinu o njihovom zdravlju, što je zadatak koji zahteva kontinuitet“, kaže Kokinov.

Deo programa centra je da edukuje i osnaži pacijente, uključujući njihovo pozivanje na redovne seminare koji obuhvataju različite teme povezane sa dijalizom. Pacijenti na dijalizi u Mordoviji su posebno srećni. Oni su osnovali regionalnu grupu za podršku koja promoviše njihove interese i nedavno su organizovali sastanak sa Ministarstvom zdravlja u centru. „Naši pacijenti imaju priliku da lično informišu ministra i njegove pomoćnike o svojim problemima i dobiju odgovore na pitanja“, kaže Kokinov. Sastanak je bio veoma uspešan: sve odluke, uključujući i one u vezi željenog uzimanja lekova su sprovedene na licu mesta. „Mislim da bi ovo iskustvo moglo da se koristi i u drugim regionima.“

Pronalaženje vremena za opuštanje

Nedavno su prijatelji dr Kokinova otvorili rokerski kafić na periferiji Saranska. On je postao redovan gost petkom uveče kada se tamo svira bluz i rok muzika. To je trenutak tokom naporne nedelje kada može da se opusti. Pošto je duže vreme fan fudbalskog kluba Mordovija, on i njegov sin, Jura, vole da idu na utakmice i podrže svoj tim kad god je domaćin utakmice.

„Svi treba da dođu u Saranask na FIFA svetsko prvenstvo 2018! Naš grad je veoma lep.“ Kada ima slobodnog vremena, naš nefrolog voli da ode na pecanje. „Ali pecam samo leti, štapom za pecanje.“ Za njega, međutim, pecanje predstavlja postupak, a ne rezultate. „Nije važno da li ću kući doneti ribu ili ne. Važna je energija koju mi taj dan pruži“, tvrdi on. Reči mudrog čoveka sa velikim, brižnim srcem.